Mnogo toga niste uradili kako treba, Lidija Aleksandrovna, u najvažnijoj stvari ste pogrešili. Muža ste smatrali za Boga, napravili ste sebi idola za njega. A on vas je kao i svaki lažni idol prevario, nije opravdao vaše nade i žrtve. Služeći mužu, ne samo da niste približili njegovu dušu Bogu, već mu i sami niste postali bliži.
A graditi porodicu bez Boga je isto što i graditi kuću od cigle bez cementa, kao deca od kockica. Možete izgraditi neku simpatičnu kućicu, ali od nje neće biti vajde, jer će se srušiti čim malo jače dune vetar.
Vernici i nevernici imaju različito gradjene duše.
Verujući supružnik zna da živi sa ženom ili mužem radi spasenja i da je osnovna obaveza supružnika da služe jedno drugo i Gospoda i da zajedno idu ka Carstvu Nebeskom. Svako od njih zna šta je rečeno u Jevandjelju: ,,Spoznali smo ljubav tako što je On dao za nas dušu Svoju, pa tako i mi treba da dajemo duše svoje za braću svoju ” ili ,,nema veće ljubavi nego kad neko da dušu svoju za prijatelje svoje”.
Ako Gospod govori tako o prijateljima, onda supružnici svakako moraju da daju dušu svoju za onog o kome je rečeno ,,ostaviće čovek i oca i majku svoju i zalepiće se za ženu svoju i biće dvoje jedno telo.I ono što je Bog sastavio, čovek neka ne rastavlja”.
A kakva je psihologija neverujućih supružnika?
Oni stupaju u brak da bi dobijali, a ne da bi žrtvovali sebe. Oni žele samo da žive za svoje zadovoljstvo, koje drugi supružnik treba da im obezbedi.
I ako zadovoljstvo počinje da slabi, ako je žena ostarila npr., i ne izaziva u njemu nekadašnju strast, a okolo vidja mlade i privlačne, pre ili kasnije će takav muž postaviti sebi pitanje : ,,A zašto da ne ostavim staru ženu i uzmem sebi mladu?”
On ne nalazi oko sebe dovoljno ubedljiv odgovor, pogotovo što ,,svi oko njega tako rade”. Posebno medju imućnim ljudima. I ne ostavljaju samo stare, iskorišćene žene, koje su mužu dale svu svoju snagu i mladost, već i mlade i privlačne!
Jednostavno zato što se ,,nisu skapirali”, zato što mu je ”dosadila”, a još pri tom traži da muž provodi vreme kod kuće, a ne da pije pivo po kladionicama sa prijateljima.
Mnogi danas ne žele da stupaju u zvaničan brak, ne žele da imaju obaveze, jer žele manje problema prilikom rastanka.
Jednostavno žive u grešnom savezu a često i uz roditeljski blagoslov – neka žive deca, neka provere da li se slažu! Pa i oni probaju, čas sa jednim, čas sa drugim, u ovom našem savremenom društvu, gde je blud postalo moralno pravilo. Mada i oni koji idu da se venčaju radi bele haljine, limuzine i restorana, nisu mnogo ozbiljniji po pitanju braka. Jer i oni imaju isti pristup, ,,ako se ne budemo
slagali, razići ćemo se.”
I na hiljade parova se razvodi. A deca ostaju bez porodice.
A ne možete zameniti detetu živog oca nikakvim poklonima, ni parama, ostaće mu rana na srcu za ceo život.
Šta se to danas dešava sa ljudima?
- Dešava se ono o čemu je Gospod govorio u Jevandjelju : ,,Nisam došao da donesem mir, nego mač!”
Protojerej Aleksandar Torik
foto: https://www.viacharacter.org/character-strengths/love